Već drugu godinu zaredom se FERova brucošijada ne održava na FERu već u Pauku, čime je prekinuta ta duga tradicija, a i jedna specifičnost na Zagrebačkom Sveučilištu. Iako se to negativno odrazilo na neke aspekte brucošijade, ona je i dalje izvrsna.



Iako bi ovo trebao biti opis FERove brucošijade, oprostit ćete mi ako ovaj puta ipak malo zastranim u povijest. Naime, ova godina je posebna za FER, jer fakultet obilježava 50 godina postojanja, što se možda i ne čini puno u usporedbi s nekim drugim fakultetima na Sveučilištu, ali kad se stavi u kontekst nekih vremenskih zbivanja (npr. starost disciplina znanosti koje se predaju na FERu) brojka i nije tako mala. Kroz tih 50 godina mnogo se toga mijenjalo. Promijenilo se ime fakulteta, a jednoj od promjena ustroja fakulteta svjedočimo i sami. Mnogo toga se promijenilo, ali nešto posebno je trajalo duže vrijeme, ali je i ta tradicija naprasno promijenjena prije 2 godine. Naravno, radi se o održavanju brucošijade u prostorima fakulteta.

Na zadnjim stranama knjige „50 godina FER-a“, koja je nedavno, povodom godišnjice izdana, s ponosom se ističu crno bijele slike brucošijada na fakultetu, koje su svako godine do sada bile nešto više od prilike da se brucoši pojave, rasplešu i napiju uz probrane, redovito kvalitetne bendove. Ona je bila događaj. I to događaj o kojem su slijedeći dan pisale sve novine. Nažalost, danas ona pomalo gubi taj svoj „šmek“ i postaje još jedna u nizu brucošijada (ruku na srce, redovito najkvalitetnija, ali ipak to nije TO). Kako će to završiti i dali ćemo se već možda slijedeće godine opet nalaziti na fakultetu okruženi prijateljima i uz dobru glazbu ćemo vidjeti. I čudnije stvari su se događale.





A sad nakon nemalog osvrta na prošlost slijedi „povratak u budućnost“. Brucošijada je ove godine očekivano bila izvrsna. Kažem očekivano, jer se po popisu bendova kužilo da samo neki teški teški previd organizatora može uništiti pozitivan dojam. A previda nije bilo. Dapače, organizacija je bila super. Nije bilo propusta kod izlazaka bendova, garderobe su radile kako Bog zapovijeda (jedino je malo falilo kapaciteta), a Pauk je bio pun da puniji ne može biti. Sami bendovi su svoj dio posla odradili, pa usudio bih se reći maestralno. Mene osobno su iznenadili Joke i Dubioza Kolektiv, koji su bili izvrsni. Bambi Molestersi su sa svojim lakšim ritmom poslužili kao dobar uvod u ostatak večeri koju su obilježili dečki iz TBFa, koji su bili posebno raspoloženi, za što je posebno zaslužna izvrsna publika koja ih je punim glasom pratila do pola 4 ujutro. Treba spomenuti i ostale podije koji su bili puni. Treći podij, na kojem se puštao mix Hrvatskog ultimate trasha i dobrih starih stranih laganica (disco, lagani rock, ma sve) je bio konstantno pun što se može isto reći za DnB floor koji sam pak posjećivao samo u prolazu jer nisam baš ljubitelj. Svoju izjavu da je bilo izvrsno na njemu temeljim na apsolutno ničemu, ali stojim iza nje :)





Za kraj treba još jednom pohvaliti organizatore koji su se potrudili osigurati sve što smo vidjeli tu večer, a i našli brojne sponzore koji su bili spremni dati pare za jedan takav event. E sad da je to ponoviti i slijedeće godine, ali na faksu. Get it done!

Sve slike možete pogledati ovdje : link.

Ljeto je počelo, a mi smo već u Novalji i slikamo pomalo za vas. Ljudi još nema onoliko koliko će ih biti u špici sezone, ali definitivno ima dosta ekipe za zabavu.



Konkretno radnim danom u tjednu na početku svake sezone after beach party ne vrvi ljudima, ali Aquarius, kada smo ga mi posjetili, bio je idealan za lagani chillout uz dobar house (komercijalni) i hladnu cugu. Postava plesačica je nova uz Petru koja je bila i prošle godine.





Dakle želite li ući u krcat klub nemojte još dolaziti na Zrće, ali već za nekoliko dana svi klubovi biti će i prepuni. Najbolje da pogledate naše stare reportove jer moramo priznati i nema baš neke drastične razlike iz godine u godinu...





Stare reportove, kronološkim redom možete pogledati u nastavku:

ZRĆE, utorak, 12.7.2005..
Aquarius, ZRĆE, ČETVRTAK, 14.7.2005..
Aquarius, ZRĆE, subota, 16.7.2005. - AFTER BEACH PARTY .
Aquarius, ZRĆE, UTORAK, 26.7.2005. - AFTER BEACH PARTY .
ZRĆE, PONEDJELJAK, 8.8.2005. - AFTER BEACH PARTY.

Sve slike možete pogledati ovdje : link.

Ovaj put Vam donosimo nešto drukčije, jednu (meni osobno zanimljivu) kolumnu.

------------------------------------------------------------------------------------------------

Ne znam za vas, ali često slušam o muškim svinjama. Što o sebi što o frajerima koji mute s fredicama. Sve u svemu to je zapravo opće prihvaćeni pojam isto kao i “ženski vozač”...

Pretpostavka i tvrdnja o “muškim svinjama” opće je prihvaćena. Zašto? Iznimna propaganda od strane ženske populacije. Muškarci će rijetko slučaj ženske svinje prijaviti čisto zbog ponosa. Iako su povrijeđeni i pizde ne treba im hrpa likova koja će ih zajebavati i ako imaju ikakve karakteristike prosječnog muškarca pokušati će sačuvati svoje dostojanstvo i ponos. Žene često nemaju isti poriv i žale se na “megafon”. Jedino tako mogu objasniti ovaj pojam muške svinje, jer u takvim postupcima muški rod nije nimalo originalan. Dapače žene su, što više proučavam ta mistična bića, vrlo nedokučiva bića. Pogotovo nama jadnim i manje ili više jednostavnim muškarcima.

Osim da razlog tražim u čistoj propagandi naći ću ga i u ponašajnom modelu. Pogledajte skup ljudi koje poznajete. Vjerojatno poznate nekoliko etiketiranih muških svinja. Prisjetite se zbog čega su dobili taj epitet i usporedite s onim što ste čuli od muških prijatelja o tome što su im žene napravile. Mislim da ćete shvatiti o čemu ja trenutačno pišem. Nemojte si predbacivati... Tko bi rekao da morski pas može tako vješto prikriti u kostimu šteneta?

Do sada sam uvjeren da sam stekao mnogo pristaša i neprijatelja, ali još uvijek ne vjerujem što nam žene zapravo rade... Naime tu ti tamo žena popuši da se neki lik zaljubio u nju i ostane “povrijeđena”. Ono što sam ja primijetio je da takve žene staju vrlo brzo na svoje noge i iako tvrde da su smrtno povrijeđene i ranjene za cijeli život već u roku od 7 dana su s nekim drugim u krevetu. Istina to je već druga tema koja zaslužuje svojih 5 minuta, muškarci pate više što se tiče ljubavi (ne vjerujete? zašto postoji toliko više pjesama koje su muškarci posvetili njihovim ljubavima nego obrnuto? sjetite se od vaših poznanika tko najviše pati za nekom određenom osobom?), ali nije zanemariva u cijeloj priči. Ono što je poanta cijelog ovog pomalo kontroverznog članka je da lik, muške svinje, kojega prikazuju priče (pokrenute od strane žena) nije ništa gori od prosječne žene... Teško je ući u trag jednoj takvoj zločinačkoj organizaciji, ali u toj muško-ženskoj igri nikada se nisam trudio da odglumim nešto što nisam dok je ženska strana tog događanja to dovela do samog savršenstva. Bez brige nisam sam došao do tog zaključka. Žena je presavršeno očito uvježbana (bez imalo treninga) da bi nevješto muško oko shvatilo da se tu radi o pretvaranju.

Na kraju balade sve što mogu reći je da su žene očito bolje od nas u cijeloj toj našoj igri. Natjeraju nas da pomislimo da smo mi ti dominatni, oni koji su face i vode cijelu igru dok smo u principu samo žrtve njihovog plana. Jači spol kažu... Da... Zašto nas pobogu slabiji spol toliko lako pobijedi u toj jedinoj igri gdje se natječemo u istoj kategoriji?

P.S. Osjećao sam da se moram obratiti i u ovom post scriptumu... Nemojte pomisliti da ja imam takvo mišljenje o svim ženama. Sve što sam htio poručiti je da žene u najmanju ruku nisu ništa bolje od muškaraca po tom pitanju. Po vlastitom iskustvu mogu zaključiti, iz tog prilično neznatnog uzorka, da su žene “svinje” ipak dovele na novi nivo... Takve glumce u Holywoodu ja još nisam vidio...

link na ostale kolumne naših kolumnista.

Odlučili smo iskusiti rokerski ugođaj grada Zagreba i tako smo se uputili na Rokaj Fest. Održan je na Šalati 18.5.2006. s početkom u 17 sati, i radujemo se što će postati svakogodišnji događaj. Nastupilo je 5 hrvatskih rock bendova: Elektrobuda, Vatra, Električni Orgazam, Partibrejkers, Bare i Plaćenici te Psihomodo Pop. Više o pojedinostima možete saznati na www.rokajfest.com, a naše dojmove pročitajte u nastavku.





Kao jedni od rijetkih nadobudnih stigli smo nešto prije 5 da bismo zatekli praznu Šalatu, izuzev članova organizacijskog tima. Oko 6 počeli su pristizati ljudi koji su se smjestili u sjedećim pozicijama u hlad koji je bacala pozornica. Atmosfera nije nešto mnogo obećavala. Tek u pola 7 je prvi bend, Elektrobuda, kročio na pozornicu. Relativno nepoznat bend nije izazvao neku euforiju, ali nas je sve nasmijao veselim i lakopamtljivim stihovima poput «ne postoje čuda, plastični Isus, ne postoje čuda, električni Buddah» koji u svima ostali u uhu i dugo nakon njihovog nastupa. Nakon njih je uslijedila Vatra. Sad smo se već stali u prve redove, prvenstveno zato da bih ja mogla iz sveg glasa pjevati uz karizmatičnog frontmena Ivana Dečaka. Vatra je zaista imala vrhunski nastup i prva uspostavila neki kontakt s publikom. Uslijedili su Električni Orgazam i Partibrejkersi. Njihove, većinom instrumentalne ili eksperimentalne, pjesme je rijetko tko znao, ali je opće ludilo zavladalo kada su izveli zadnje stihove «peva rock'n'roll cela Jugoslavija». U ovom trenutku smo se preselili na terasu Papaye, s koje se pružao odličan pogled na već solidno popunjeno igarlište na Šalati.Odavde smo mogli škicati i što se događa u backstageu, npr. Bareta koji je tumarao uokolo.

Video zapis s koncerta, 11 min, 23 MB : link.





Pao je mrak i sada je sve ovo ličilo na pravi rock događaj. Publika je s nestrpljenjem iščekivala dolazak na pozornicu dviju glavnih zvijezda večeri, Bareta i Gopca. Bare je kročio na pozornicu, zavladao je delirij, a mi smo nakon nekoliko ispucanih fotografija odlučili zamijeniti gužvanje, laktarenje i slapove pive koji su se cijedili po leđima dobrim pogledom s tribina. Moram priznati da je gledati koncert s ove pozicije zaista spektakularno. Nakon 5 sati stajanja, guranja i skakanja, noge su nas polako počele izdavati, glavice su se zaželjele učenja te smo se zaputili doma. Snage za after party u Boogaloo-u više nije bilo.





Svakako bih htjela pohvaliti organizaciju jer su stanke između bendova zaista bile svedene na minimum, a ozvučenje je zaista bilo izvanredno; iako strašno glasno, svaka otpjevana riječ se mogla jasno čuti.



Sve slike (njih 30) možete pogledati ovdje : link.